среда, 20. фебруар 2013.

SRECA je u genima



 Mirisu lipe, jun je, mesec koji eto podseca na tebe...Mozda zbog tvog rodjendana ili razbujane prirode koja nas je divljacki privlacila i svakog juna odvlacila daleko od gradske vreve i vrelog asvalta. Buntovnik bez razloga, kakav si bio a isto genetikom na mene preneo, svih godina u mesecu junu desavalo se preporodjenje... Bilo je milina gledati kako se nasi prenatpregnuti nervi i pragovi tolerancije, opustaju a lica pretvaraju u likove namejanih klovnova. Klovnova koji se klibere bez razloga i sve im je potaman. Lepota prirode, miris mahovine i toplota suncevih zraka pretvarala nas je u istazivace neistrazenih prostranstava pa smo satima lutali i basali nasumice po proplancima i sumama naseg kraja. Nismo osecali umor. Satima bi smo trazili pogodno mesto za pecanje na nasoj reci Ii naravno vracali uvek na isto mesto, nasa krivina na kojoj se reka u lakat previja i nastavlja da tece na dalek put... Do mora kako si govorio, svaka reka ide svome moru i niko ne moze da spreci neizbezan susret. Voda je izvor zivota i kupanjem u njoj dobijas neprocenjenu energiju i snagu, govorio si da leti moramo puniti svoje celije kao baterije kako bi smo u hladne zimske dane koristili snagu nakupljenu u tim malim generatorima. Sve sam sakupljala i upijala, skladistila, kopirala te do zadnjeg detalja. Kopiram te i danas kada i mene moja deca kopiraju i kada otvorenih ociju i usta sa odusevljenjem slusaju o tebi, velikanu mog zivota. Evo stigao je i avgust, mesec kada si otisao. Nismo se pozdravili JER DRUGARI VECNO OSTAJU ZAJEDNO i onaj hrabro nastavlja dalje za oboje :) Ali boli mnogo svaki avgust i nedozvoljava da se preskoci. Takne uvek tamo gde mora i prodje brzo sa istim bolom...Nismo ga ni ranije voleli jer nas je posle raspusta vracao u svakodnevnicu i realnost, na obaveze. Ipak smo se hrabro vracali napunjenih baterija, namazani ,, farbom ,, koju samo sunce daje i torba punih sumskih suvenira koje ce nas secati na leto :)) Danas kada cesto basam nasumice sumskim stazama osecam i dalje isti miris i istu energiju, iste zvuke i iste boje...I znam da gviris onako ispod oka da ne primetim i smejes kada mi noga zapne na kupinovu lozu ili me grana osine po licu i usput zakaci kosu, zamrsi tako, da moram da je prosetam sa sobom koji metar :)) I uvek se slatko nasmejem i skapiram da je sreca u genima, da je ne mozes kupiti, da je smeh zarazan samo ako umes da ga pustis iz srca i duse...Da sam ustvari ja ti i da su oni mi... A tako nas kopiraju, kazem ti sreca je u genima...

Нема коментара:

Постави коментар