понедељак, 12. октобар 2009.

Kasno je da zalim a rano da se nadam i slavim, zato mi bogovi rekose ruke ka nebu dizi i sve sto nevalja i negativno je posalji beskraju na vrata, i ne okreci se za danima proslim jer cekaju te naporna jutra , besane noci, teski dani i gomila briga. Jaka i pribrana moram biti i sve sto zelim hocu i ostvariti.

U snu bi da placem da necuje niko, jastuk da kvasim suzama teskim,
zoru budna da cekam i jade da kazemprvom zraku,
koga cu prva da ugledam i toplini das obradujem snena.
Bicu jaka za sve godine koje slede,
i ruke cu svakom pruziti lako, da oseti toplinu mog dodira i prijateljstva.
Beskrajno draga , duga mi noci sacekaj zoru i novi dan,
videces i mene u tom danu, kako se okupana u sreci ogledam i smejem tako zvonko i razdragano, jer dosao je srece dan.

Нема коментара:

Постави коментар